"SRETNO DJETINJSTVO" - Međunarodni dan dječijih prava

Generalna skupština UN-a je 20. novembra 1959. godine usvojila "Deklaraciju o pravima djeteta", a trideset godina poslije je usvojila "Konvenciju o pravima djeteta".

Rječju „konvencija" ističe se da je to dogovor i sporazum koji obvezuje države-članice UN-a na njegovu realizaciju, dakle svojevrstan međunarodni zakon. Prihvatile su ga 193 države u svijetu.

Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta.

Konvencija o pravima djeteta sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije (tj. koja ju je potpisala i ratificirala) mora osigurati svakom djetetu. U Konvenciji se govori, prije svega, o obavezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društvenih faktora glede zaštite djeteta. To je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959.) koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.

O pravima djece slušamo mnogo – u ove 23 godine medijski su izvrsno popraćena prava djece, osigurana je bolja i kvalitetnija zaštita djece o svih oblika nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja, dječji glas je dobio svoju jačinu.